Pepelnica breskve je kod nas česta bolest bresaka, kako u primorskim krajevima, tako i u kontinentalnom području. Za nju je karakteristično da se naglo razvije i pojavi. Među vrstama i sortama bresaka postoje dosta velike razlike u osjetljivosti. Naročito su osjetljive nektarine, na kojima štete mogu biti ogromne, i to na plodovima radi glatke pokožice.
Simptomi: Pepelnica napada listove, plodove i mladice. Na naličju (rijeđe i na gornjoj strani) listova nalazimo za pepelnice karakterističnu bijelu prevlaku. Napadnuti listovi žute, deformiraju se, plojka lista se između žila uvija, zaostanu u rastu i na kraju otpadnu.
Na plodovima nastane oveća pjega bijele boje. Na mjestu bijele pjege plod kasnije posmeđi. Česta je na plodovima i sluzasta izlučevina. Plod se deformira i često otpadne prijevremeno. Plod se može na tom mjestu i raspuknuti, a tada ga većinom zarazi monilija.
Bolest dolazi većinom kada plod dostigne veličinu između lješnjaka i oraha, ali se može javiti i kasnije. Na zelenim mladicama javlja se bjeličasta prevlaka koja se postepeno širi prema vrhu mladice, dok ona još raste. Napadnuta mladica zakržlja, a može se i osušiti. Ako i ne propadne na njoj je malo cvjetnih pupova. Napad pepelnice dakle dovodi do rane defolijacije, propadanja plodova te smanjuje zametanje cvjetnih pupova.
Biologija: Pepelnica breskve je srodna s pepelnicom na ružama. Iako se radi o istoj vrsti, pepelnica s breskve ne prelazi na ruže i obratno. Ali je zgodan pokazatelj potencijalne infektivnosti ako te dvije vrste imamo u blizini. Pepelnica breskve dolazi i na bajamu dosta često.
Biologija nije dovoljno istražena. Smatra se da gljiva prezimljuje kao micelij u pupovima (kao pepelnica jabuke) i da se onda razvija zajedno s tjeranjem tog pupa, vršeći zarazu na listovima gdje se na bjeličastim prevlakama razvijaju prve konidije. Te konidije šire dalje zarazu prema drugim listovima, izbojima i plodovima. Kasnije može vrlo brzo zahvatiti puno lišća i plodova.
Također gljiva može prezimiti kod nas i u obliku kleistotecija (peritecija), iako rijeđe.
U tom se slučaju iz njih razviju askospore koje dovode do primarnih zaraza. Te primarne zaraze se jedva opaze, ali zato rašire sekundarnu zarazu putem konidija. Optimum za razvoj gljive su 24°C. Razvoju bolesti pogoduje visoka relativna vlažnost zraka.
Zaštita protiv pepelnice na breskvama i nektarinama počinje kad plodovi dostignu veličinu lješnjaka, odnosno negdje polovicom svibnja ili početkom lipnja, ovisno o godini. Zaštitu treba primjenjivati i poslije berbe.Na početku se zaštita vrši preventivnim sredstvima na bazi tekućeg sumpora i dinokapa, a kasnije dok se pojave prvi simptomi, koriste se kurativni sistemici.
-
preventivna sredstva: KARATHANE, CHROMOSUL, SUMPOR SC 80, KUMULUS
-
kurativna sredstva: RUBIGAN, SAPROL N, BAYCOR, ATEMI, ANVIL, SABITHANE, SYSTHANE, FOLICUR, BAYLETON.
Uzorčnik kovrčavost lista breskve (Taphrina deformans) je najčešća i najopasnija bolest koja se razvija na mladom lišću, mladici, cvijetu i plodu breskve i većine koštićavih vrsta. Stručan pristup suzbijanju ovog uzročnika bolesti zahtijeva tretiranja zaštitnim sredstvima kasno u jesen i rano u proljeće.
Obvezna proljetna tretiranja zaštitnim sredstvima su:
-
plavo "kupanje" pred bubrenje pupova (radi suzbijanja gljivice koja prezimi na granama čije je lišće bilo zaraženo prošle godine)
-
tretiranje u fazi "mišjih ušiju"
Prije plavog "kupanja" svakako treba obaviti rezidbu. Kako breskva rađa na jednogodišnjim gračicama, svako proljeće mora se rezati radi obnavljanja grančica i formiranja etaža. Od svih vrsta voćaka, breskva formira najviše cvjetnih pupova pa se rezidbom regulira i plodnost. U kontinentalnom dijelu Hrvatske rezidba se obavlja u veljači ili početkom ožujka a ove godine je do sada već sve obavljeno..
Plavo "kupanje" pred bubrenje pupova provodi se pripravcima CUPRABLAU Z u koncentraciji 0,8-1% ili CUPRABLAU Z ULTRA (0,5-0,8%). Prskanje treba temeljito provesti, tj. breskvu treba okupati sa svih strana od vrha do dna.
Kako na kori, u rašljama grana i u pukotinama prezimljavaju mnogi štetnici u različitim oblicima, u "plavo" prskanje treba uključiti i mineralno ulje koje se može naći u poljoapotekama.
Međutim, sada je većina voćki u fazi kad se umjesto plavih koriste sredstva tolerantnija na list i cvijet, a ujedno imaju drugačiji način djelovanja na gljivu, uzročnika bolesti.
Prskanje u fazi "mišjih ušiju" je obavezno i to s pripravkom CHROMODIN S-65 u koncentraciji 0,15% (150 g u 100 l vode) ili DELAN 700 WDG u koncentraciji 0,1% (100 g u 100 l vode)
CHROMODIN S-65 ima svojstvo prodiranja u tkivo biljke, te osim preventivnog ima i dubinsko (kurativno-stopirajuće) djelovanje na uzročnika bolesti. Osobito se preporuča njegova primjena u slučaju već inficiranih pupova breskve.
Po potrebi (uslijed dužeg kišnog perioda-obavezno) prskanje s CHROMODINOM ili DELANOM treba ponoviti u razmaku od 7-10 dana.
Napominjem da se zbog "dobrog" prezimljenja na svim područjima uzgoja koštićavog voća očekuje jak napad lisnih uši (breskvina lisna uš -
Myzus persicae; pepeljasta breskvina uš -
Hyalopterus pruni, smeđa breskvina uš -
Brachycudus punicola...). Ako se utvrdi prisustvo ušiju na mladim listićima donjih grana (u prosjeku na sedam grana 1 ili više uši) potrebno je provesti prkanje insekticidom BOXER 200 SL (svakako prije stvaranja kolinija na gornjim etažama).
Ovakvim ozbiljnim pristupom u suzbijanju uzročnika štetočinja breskve (i ostalih koštićavih voćki) osigurat ćemo kvalitetan razvoj voćke uz smanjen broj potrebnih prskanja u kasnijoj vegetaciji.
Izbor sistema gajenja
Preporuceno rastojanje sadnje, ako se kao podloga koristi dzanarika, za navedene sorte sljive je 4-5 m izmedju redova, a unutar reda 2-4 m. Gustina sadnje uslovljava intenzitet rezidbe i neophodnost primene mera za ubrzavanje rodnosti (razvodjenje i savijanje grana). U zasadima velike gustine, sa malim rastojanjem izmedju vocaka mora se primeniti intenzivna zimska ali i jedna do dve letnje rezidbe za smanjenje bujnosti stabala sljive. Takodje se za ubrzavanje rodnosti grane moraju povijati i razvoditi.
Preporuceni oblici krune su za zasade sa redjom sadnjom piramidalna kruna i kotlasta kruna, a za guste zasade (sa vise od 1000 stabala sljive po hektaru) vreteno.
Piramidalna kruna
Ima 7-9 jakih, dugackih ramenih grana na jasno formiranoj centralnoj vodjici. Visina krune je 3-4 m. Ugao pod kojim izrastaju grane je 45-60 stepeni. Formira se u uslovima kada je rastojanje sadnje vece od 4x2,5 m.
Piramidalna kruna kod sorte sljive Stenlej pri razmaku sadnje 5x4
Kotlasta kruna
Ovaj oblik krune je bez centralne vodjice. Ima tri do cetiri skeletne grane rasporedjene medjusobno na podjednakom rastojanju. Ugao koji grane zaklapaju sa vertikalom je 40-45 stepeni. Na njima se obrazuje nekoliko serija sekundarnih grana na kojima su smesteni nosaci rodnih grancica. Uklanjanjem centralne vodjice postize se bolja unutrasnja osvetljenost krune. Ovaj oblik je posebno pogodan za japanske sorte sljive. Osnovni nedostatak je nemogucnost njegove primene u veoma gustoj sadnji sljive.
Gusta sadnja sljive sa vretenastom formom krune Vreteno
To je piramidalna forma koja se formira na stablima sljive ako je rastojanje sadnje manje od 4 x 2,5 m. Ima jasno formiranu centralnu vodjicu i spiralno (kruzno) raporedjene kratke skelete grane, koje izrastaju pod uglom od 90 stepeni.
Otvoreni rast grana jako povecava rodnost i smanjuje bujnost stabala sljive. Za skeletnu granu se ostavlja svaka umereno bujna grancica sa povoljnim uglom rasta. Ako ugao rasta nije dobar, moraju se razvoditi i savijati. To se radi sa cackalicama, stipaljkama ili sa tegovima.
Pravilno formiranje oblika krune, posebno u gustoj sadnji, moguce je samo uz razvodjenje grana koriscenjem razlicitih pomagala (cacakalice, stipaljke, tegovi)
Dovodjenje skeletnih grana sljive u horizontalni polozaj pozitivno utice na postizanje ranih i visokih prinosa